1. Propisivanje hemoterapije se vrši:

na osnovu indikacija koje treba da su u saglasnosti sa kliničkim Vodičem za transfuziju izabrane krvne komponente (eritrociti, koncentrovani trombociti, zamrznuta sveža plazma i krioprecipitat).

upisivanjem naloga za transfuziju u terapijsku listu u istoriji bolesti, posebno napominjući potrebu za nestandardnom krvnom komponentom, kao što su npr. filtrirani eritrociti/trombociti, ozračeni trombociti i sl.

Ukoliko indikacija nije u saglasnosti sa Vodičem potrebno je precizirati razlog za transfuziju.

2. Razgovor sa bolesnikom treba da obuhvati kompletno informisanje bolesnika ili pratioca ako je bolesnik dete:

  • potrebi primene krvnog produkta
  • koristi primene krvnih komponenti
  • rizicima transmisije zaraznih bolesti i drugim neželjenim efektima transfuzije
  • mogućnostima primene alternativne terapije ili drugih postupaka koje umanjuju rizik od primene alogene krvi

3. Vođenje dokumentacije podrazumeva:

unošenje podataka, kao što su npr. indikacija za transfuziju i pisani pristanak bolesnika, kad god je to moguće, na izvođenje procedure u istoriju bolesti, na listu terapije i u specijalno formiran Karton transfuzije.

Pisani pristanak treba tražiti od svih bolesnika koji nesmetano komuniciraju, kao i od pratioca bolesnika u dečjem uzrastu.

4. Popunjavanje zahteva-trebovanja

Formular za trebovanje koji treba da je standardizovan na nacionalnom nivou, sadrži sledeće lične i medicinske podatke o bolesniku kome je postavljena indikacija za primenu izabranog krvnog komponenta

  • Prezime, ime (jednog roditelja) ime bolesnika
  • Datum rođenja
  • Pol
  • Ukoliko se radi o bolesniku čija je identifikacija onemogućena, umesto ličnih podataka upisuje se NN i pol neidentifikovane osobe, sve ostale podatke upisivati kao što je dalje navedeno.
  • Jedinstveni matični broj građana (JMBG) ili prijemno-protokolarni broj prijemnog protokola bolnice-klinike
  • Preporučuje se upotreba jedinstvenog matičnog broja bolesnika uz brojeve bolničkih protokola. Svaka promena identifikacije brojeva bolesnika obavezuje na ponovno pre i posletransfuzijska ispitivanja.
  • Naziv klinike / odeljenja
  • Dijagnoza oboljenja
  • Razlog trebovanja tj. indikacija (npr. akutno krvarenje, anemija, trombocitopenija...)
  • Upisivanje indikacija za primenu krvne komponente ima za cilj da kliničarima olakša donošenje odluke o transfundovanju, što je i preduslov dobre transfuziološke kliničke prakse, i svrha nacionalnih uputstava u kliničkoj transfuziji.
  • Vrsta i broj/količina krvnih komponenti koje se potražuju
  • Datum i sat željene aplikacije krvne komponente
  • Vrednosti osnovnih hematoloških parametara (Hb, Htc, Tr, INR, APTT)
  • Oznaka hitnosti primene krvne komponente (planirani operativni zahvat, urgentna primena, terapijska primena)
  • Podaci o prethodnim transfuzijama, trudnoćama i posttransfuzijskim reakcijama
  • Potpis kliničkog lekara koji je indikovao transfuziju i medicinske sestre koja je izvršila venepunkciju
  • Dodatak trebovanju je originalna krvna grupa sa upisanim skriningom iregularnih (neočekivanih) antitela

Hitan zahtev

za transfuzijom krvne komponente treba koristiti samo u izuzetnim klinički opravdanim slučajevima. On podrazumeva obavezan telefonski kontakt sa osobljem transfuziološke laboratorije ali ne isključuje dostavljanje pravilno popunjenog trebovanja. Podatke o bolesniku, o stepenu hitnosti transfuzije i specijalnim zahtevima može da prenese samo ovlašćena osoba sa kliničkog odeljenja, a služba za transfuziju mora o tome da vodi pisani zapis. Svaki hitan zahtev u laboratoriji se ispunjava posebnom metodologijom koji skraćuje vreme potrebno za regularno pretransfuzijsko testiranje. Podaci o načinu laboratorijskog testiranja moraju biti upisani u odgovarajuće laboratorijske protokole, kao i na rezultatima testiranja koji se prosleđuju bolničkim odeljenjima. Ovlašćeno osoblje službe za transfuziju treba da informiše kliničko odeljenje o završetku laboratorijskih analiza.

Na svakom formularu za trebovanje krvne komponente mora se predvideti mesto za potpis odgovorne osobe koja je uzimala uzorak krvi bolesnika za pretransfuzijske testove, lekara koji je postavio indikaciju za primenu krvnih komponenti i mesto pečata bolnice/odeljenja. Svi podaci moraju da budu čitko napisani.

5. Uzimanje uzorka krvi od bolesnika

Radi izvođenja pretransfuzijskih testova. Uzorke krvi za testove kompatibilnosti mogu da uzimaju samo medicinske sestre.

Pravila za uzimanje uzorka krvi od bolesnika

  • U jednom aktu uvek treba punktirati venu samo jednog bolesnika radi prevencije rizika od zamene uzoraka;
  • Potrebna količina uzorka krvi za rutinsko testiranje, u epruveti je za odrasle 10 ml krvi, a za novorođenu decu 1–2 ml;
  • Identifikaciju bolesnika obaviti kroz komunikaciju, pitajući ga za prezime, ime i datum rođenja, kad god je to moguće;
  • Podatke dobijene od bolesnika treba, pored bolesničke postelje, uporediti sa podacima na istoriji bolesti;
  • Na etiketi treba upisati ime, ime roditelja i prezime bolesnika, naziv bolnice i odeljenja, datum venepunkcije i potpis medicinske sestre koja je izvršila venepunkciju
  • Etiketu sa upisanim podacima odmah po vađenju krvi i pored bolesničke postelje zalepiti na epruvetu;

Obaviti upoređivanje svih upisanih podataka na etiketi epruvete sa podacima na trebovanju za krvne komponente. Nikad ne lepiti nalepnicu na epruvetu, pre vađenja krvi. Svi upisani podaci moraju biti napisani čitko i jasno.

6. Transportovanje trebovanja i epruvete sa uzorkom krvi

do službe za transfuziju može da obavi medicinski ili transportni radnik ovlašćen i obučen za taj posao.

Epruvete sa uzorcima krvi treba transportovati propisno zatvorene i poređane u odgovarajućem stalku, kako bi se preveniralo prosipanje ili razbijanje epruveta i zaštitio transporter od direktnog kontakta sa bolesnikovom krvlju;

Ukoliko bolesnik prima transfuziju eritrocita višekratno, uvek kad je period između transfuzija duži od 48 sati, potrebno je odneti novi uzorak na testiranje u laboratoriji, radi prevencije hemolitičkih transfuzijskih reakcija. Pisani pristanak treba tražiti od svih bolesnika koji nesmetano komuniciraju, kao i od pratioca bolesnika u dečjem uzrastu.