
Krv je jedini lek koji se ne može proizvesti. Kada je nekome potrebna, može je dobiti samo zahvaljujući drugom čoveku koji je odlučio da je da, dobrovoljno, odgovorno i solidarno. U tome je suština davalaštva krvi: jednostavan čin jednog zdravog čoveka postaje mogućnost lečenja, oporavka i života za nekoga drugog.
Krv je potrebna svakodnevno. Potrebna je povređenima u urgentnim stanjima, pacijentima u operacionim salama, porodiljama sa ozbiljnim krvarenjem, onkološkim i hematološkim bolesnicima, osobama sa teškim anemijama i pacijentima sa poremećajima zgrušavanja. Savremena medicina bez krvi i krvnih komponenti ne može da funkcioniše normalno i bezbedno.
Dobrovoljno davanje krvi nije samo humani gest. To je deo ozbiljnog zdravstvenog sistema. Krv se ne daje „za svaki slučaj“, niti se čuva kao apstraktna rezerva bez svrhe. Ona se prikuplja, testira, obrađuje i usmerava ka bolesnicima kojima je potrebna. Jedna donacija može pomoći većem broju ljudi zato što se krv razdvaja na komponente i koristi ciljano, prema medicinskoj potrebi.
Dobrovoljno, neplaćeno i anonimno davalaštvo predstavlja osnov bezbednog sistema krvi. Takav model istovremeno štiti dostojanstvo davaoca, bezbednost primaoca i stabilnost celog transfuzijskog sistema. Zato je davanje krvi čin lične odgovornosti, ali i deo šire društvene solidarnosti.