Transfuzija Eritrocita

  • Svi preparati eritrocita namenjeni su povećanju kiseoničnog kapaciteta krvi
  • Krv davalaca rutinski se testira na prisustvo virusa hepatitisa (HBV, HCV), virusa SIDE (HIV) i sifilis
  • Preparati eritrocita ne podvrgavaju se bilo kom metodu sterilizacije
  • Jedna jedinica bilo kog od navedenih oblika preparata eritrocita podiže koncentraciju hemoglobina za 1 g/dL i hematokrit za 0,03 kod odrasle osobe prosečne telesne mase od 70 kg
  • Većina preparata eritrocita ima rok upotrebe od 28 do 35 dana u zavisnosti od korišćenog antikoagulansa
  • Tokom čuvanja na temperaturi +4°C, u svim oblicima konzervisanih eritrocita dolazi do izvesnih promena

Preparati Eritrocita

Osnovni oblici preparata eritrocita su:

  • cela krv
  • eritrociti
  • resuspendovani eritrociti

Cela krv uglavnom se koristi kao izvorni materijal za proizvodnju krvnih komponenti. Cela krv i cela krv sa redukovanim sadržajem plazme indikovana je u slučajevima eksangvinotransfuzije zbog hiperbilirubinemije. Eritrociti, u svakom proizvedenom obliku, su adekvatna substituciona terapija u svim slučajevima krvarenja i/ili anemije.

Specijalni oblici preparata eritrocita:

  • Deleukocitovani eritrociti
  • eritrociti osiromašeni leukocitima (uklonjeno 65-90% leukocita)
  • filtrirani eritrociti (uklonjeno 99-99,99% leukocita postupkom filtriranja)
  • Indikovani su:

    • kod bolesnika koji u anamnezi imaju najmanje tri puta ponovljenu febrilnu, nehemoliznu reakciju na primenjenu krv
    • kod bolesnika na programu transplantacije koštane srži i organa
    • i u nedostatku testiranih CMV-neg eritrocita
    • u tretmanu bolesnika koji su u riziku od CMV infekcije (imunodeficijencija, CMV neg trudnice, fetusi i novorođena deca telesne mase <1200 g)
  • Ozračeni eritrociti (γ zracima doza 25-30 Gy)
  • Indikovani su kod bolesnika sa urođenim deficitom imuniteta i bolesnika na programu transplantacije koštane srži
  • Isprani eritrociti (fiziološkim rastvorom, radi smanjenja sadržaja plazme)
  • Indikovani su kod bolesnika kod kojih se kortikosteroidima i antihistaminicima ne mogu sprečiti ponavljane teške, alergijske manifestacije
  • Kriokonzervisani eritrociti (u velikim svetskim transfuziološkim centrima)
  • Indikovani su za bolesnike sa retkim krvnim grupama ili za senzibilisane bolesnike sa velikim brojem eritrocitnih antitela.

Rizici transfuzije eritrocita mogu poticati:

  • od davalaca krvi
  • zbog prisustva poznatih ili nepoznatih prouzrokovača zaraznih bolesti u njihovoj krvi (virusa, bakterija, ili parazita)
  • zbog moguće bakterijske kontaminacije krvnog produkta pri postupku uzimanja krvi
  • od postupka proizvodnje
  • zbog mogućih grešaka tokom procedure testiranja, čuvanja i obeležavanja jedinice krvne komponente
  • od načina primene krvi
  • zbog mogućih grešaka pri naručivanju, ili pri neposrednoj primeni krvnog produkta
  • od tkivne nepodudarnosti bolesnika i primenjene krvne komponente.
  • zbog neprepoznatih antitela davaoca koja mogu da reaguju sa bolesnikovim antigenima na krvnim ćelijama ili
  • zbog aloantitela u krvi bolesnika koja mogu da reaguju sa antigenima na krvnim ćelijama davaoca ili
  • zbog specifične korelacije između zdravstvenog stanja bolesnika i sadržaja primenjene krvne komponente, koja može biti uzrok izmenjene imunološke reaktivnosti bolesnika, imunomodulacije (aloimunizacija i/ili imunosupresija)
  • od samog bolesnika
  • teško kompromitovana srčana funkcija može biti uzrok preopterećenja cirkulacije

Septikemija, usled bakterijske kontaminacije preparata krvi i transfuzijske reakcije usled primene pogrešne krvi su daleko češće od pojave infekcije HIV virusom ili virusima hepatitisa.

Indikacije

  • Neopravdano je davati eritrocite pri koncentraciji hemoglobina iznad 10 g/dL
  • Indikovano je davati eritrocite kada je koncentracija hemoglobina ispod 7 g/dL
  • Neophodno je davati eritrocite ako je koncentracija hemoglobina ispod 5 g/dL
  • Koncentracija hemoglobina između 8-10 g/dL smatra se dovoljnom čak i za pacijente sa teškim kardiopulmonalnim oboljenjem

Način smanjivanja potrebe za transfuzijom eritrocita u perioperativnom tretmanu

Pre operacije

  • Uzimanje detaljne anamneze (ranije operacije, episode krvarenja)
  • Laboratorijsko ispitivanje: krvne slike, krvne grupe i antitela, koagulacije, biohemizma krvi
  • Razmatranje mogućnosti za:
  • preoperativnu donaciju sopstvene krvi
  • upotrebu eritropoetina ili drugih alternativnih lekova
  • privremeno prekidanje terapije aspirinom, nesteroidnim antireumaticima ili antikoagulansima
  • terapiju preparatima gvožđa i folne kiseline u slučaju sumnje na deficit gvožđa

Na dan prijema u bolnicu

  • Provera upotrebe aspirina i sličnih lekova
  • Ponavljanje krvne slike, krvne grupe i skrininga antitela
  • Procena volumena prihvatljivog gubitka krvi (do vrednosti hematokrita od 0,22 i hemoglobina oko 8 g/dL)

Tokom operacije

  • izvođenje što opsežnije hirurške hemostaze
  • primenjivanje lekova ili postupaka za prevenciju krvarenja
  • Izbegavanje prevelike hemodilucije

Posle operacije

  • Niži postoperativni hemoglobin (7 g/dL) i postupno doziranje jedinica krvi
  • Produžavanje terapije kiseonikom i lekovima za prevenciju krvarenja i supstituciju gvožđa